Pitanja i odgovori
Knjige:
-
Ishrana bilja
(2011., III izdanje, Vladimir Vukadinović i Vesna Vukadinović)
-
Filozofija gnojidbe (2013., Vladimir Vukadinović i Blaženka Bertić)
-
Ekofiziologija bilja (2014., Vladimir Vukadinović, Irena Jug i Boris Đurđević)
-
Tlo, gnojidba i prinos (2016.,
e-knjiga, Vladimir Vukadinović i Vesna Vukadinović)
-
Zemljišni resursi (2018.,
e-knjiga, Vladimir Vukadinović i Vesna Vukadinović)
Sva autorska prava za tekstove pridržana!
Autorski tekstovi:
Sva autorska prava za tekstove pridržana!
Prezentacije:
-
Filozofija gnojidbe, Babina Greda, 2017. (pptx,
pdf)
-
Kontrola plodnosti, Gundinci, 2017. (pptx,
pdf)
Sva autorska prava za
prezentacije pridržana!
Linkovi:
Ishrana bilja
Gnojiva,
gnojidba i
analize tla
Gnojidba osigurava
poljoprivrednim usjevima ishranu biogenim (neophodnim
ili esencijalnim) elementima, kojih u
tlu nema dovoljno za postizanje visokih i stabilnih priroda.
Stoga je gnojidba najvažnija agrotehnička mjera koja povećava
produktivnost (efektivnu plodnost)
tla (najmanje za 50 % u odnosu na negnojena tla) i
vrijednost uloženog rada u poljoprivrednoj proizvodnji.
Gnojiva, mineralna i/ili organska, zapravo
nisu biljna hrana jer
biljke su autotrofni organizmi
koji
svoju hranu, odnosno šećere, same tvore u procesu fotosinteze
(iz CO2 i vode uz pomoć enrgije Sunca), a u složenom prometu
tvari i energije (metabolizam) transformiraju šećere u
sve druge oblike hrane i građevne jedinice žive tvari. Dakle, premda su gnojiva opće poznata kao biljna hrana jer poboljšavaju
rast biljaka, proizvođači moraju osigurati biljkama potrebnu energiju Sunca, pa dovoljno vode, a
tek onda neophodne elemente biljne ishrane iz tla i gnojidbom.
Bez
plodnog (zdravog) tla i adekvatne gnojidbe, kao i kompletne agrotehnike, nema visokih
i stabilnih prinosa, potrebne kakvoće proizvoda, niti
profitabilnosti pa se gnojidba
opravdano smatra najvažnijom
agrotehničkom mjerom u biljnoj produkciji, premda elementi
ishrane nisu biljna hrana, ali su sastavni dio regulatora
metabolizma (enzima), građevne jedinice važnih organskih spojeva
(bjelančevina, nukleinskih kiselina, vitamina itd.)
i drugih esencijalnih
tvari. U sastav biljaka ulazi
čitav niz elemenata koje biljke usvajaju iz tla ili atmosfere,
ali je samo 17 neophodnih od kojih su, posebice dušik, fosfor i kalij,
potrebni u velikim količinama i obavezno se dodaju u tlo
gnojidbom. Mnogi elementi vraćaju se prirodnim putem u tlo,
međutim, znatan dio se odnosi žetvom, jedan dio se ispire ili
prelazi u nepristupačne oblike za biljke. Ako se tako izgubljeni
dio hraniva ne nadoknađuje, tlo siromaši i prirod opada. Iz
ukupnih rezervi hraniva u tlu jedan dio se neprekidno mijenja u
kemijske oblike povoljne za ishranu bilja, ali se taj proces
odvija uglavnom sporije od gubitaka pa se gnojidbom osiguravaju
visoki i stabilni prirodi uz očuvanje efektivne plodnosti tla.
Poznavanje
trenutno raspoložive količine hraniva u tlu i potrebe biljaka za
elementima ishrane omogućuje dobru procjenu doze gnojiva uz
prihvatljiv rizik od ekološkog
opterećenja
okoliša. Naime, tlo sadrži vrlo veliku količinu, biljkama
uglavnom nepristupačnih hraniva, a raspoloživo ih je tek ~1 %
koji se nalaze ili mogu prijeći u kraćem vremenskom razdoblju u kemijski oblik koji
biljke mogu usvojiti, a da se pri tome nalaze, ili mogu naći, u zoni
korijenovog sustava.
Određivanje doze gnojiva,
njegove vrste i kemijskog oblika hraniva, vremena primjene i
načina gnojidbe mora se temeljiti na znanstveno-stručnim
spoznajama o raspoloživosti i odnosima hraniva u tlu,
fiziološkim potrebama biljke, ekonomičnosti proizvodnje te
intenzitetu i smjeru utjecaja pojedinog agroekološkog čimbenika
Temeljna načela, prema suvremenom konceptu gnojidbe, mogu se
vrlo jednostavno i razumljivo sažeti u rečenicu: "Primjena
potrebnog hraniva i njegove adekvatne doze, u pravo vrijeme, na
pravo mjesto i uz pravu cijenu".
Ekonomski gledano, gnojidbu treba povećavati sve dok je rast
priroda rentabilan pa racionalna proizvodnja hrane podrazumijeva
količinu gnojiva koja odgovara potrebama biljke, stanju usjeva,
plodnosti tla i istovremeno vodi računa o klimatskim uvjetima i
mogućem prirodu. Pri tome kemijske analize tla pomažu u procjeni
količine hraniva koje biljka može usvojiti iz tla, a analize
biljne tvari koliko hraniva biljke moraju usvojiti da bi
postigle određeni prirod. Stoga, zadatak utvrđivanja potrebe u
gnojidbi je veoma složen, jer potrebna količina hraniva koja se
u tlo unosi gnojidbom, kao i njihov omjer, mijenjaju se ovisno o
biljnoj vrsti, kultivaru ili hibridu, stadiju razvitka biljke,
dinamici hraniva u tlu i velikom broju drugih biotičkih i
abiotičkih čimbenika.
Pored konvencionalnih i
visokoproduktivnih sustava uzgoja bilja, koji se mogu označiti
i kao High Input Systems,
sve češće se susreću tzv. alternativni sustavi koji
polaze od koncepta prirodne ili biološke produkcije
bez korištenja (ili u znatno smanjenom obimu) kemijskih
sintetičkih tvari s ciljem proizvodnje "zdrave" hrane, a
svrstavaju se u
Low Input Systems.
Ekološka
(organska) poljoprivreda
isključuje upotrebu sintetskih gnojiva, pesticida, regulatora
rasta i aditiva stočnoj hrani uz maksimalno korištenje rotacije
usjeva, primjene različitih biljnih i životinjskih ostataka kao
gnojiva, sjetve leguminoza, zelene gnojidbe, mehaničke
kultivacije, mljevenih stijena koje sadrže neophodne elemente
ishrane i primjenom različitih bioloških tehnika zaštite usjeva.
Integrirana (integralna
ili obnovljiva) biljna
proizvodnja hrane podrazumijeva poseban filozofsko-ekološki
aspekt (Moramo
sačuvati resurse koji nas održavaju ..."),
ekonomski (Što
nije isplativo, nije ni održivo") i sociološki aspekt ("Kakvoća
života poljoprivrednika/farmera, njegova obitelj i zajednica su
važni...). Prema definiciji Ministarstva poljoprivrede,
ribarstva i ruralnog razvoja RH
Integrirana proizvodnja ratarskih kultura
sustav je uzgoja koji podrazumijeva primjenu agrotehničkih mjera
uz uvažavanje ekonomskih, ekoloških i toksikoloških čimbenika,
pri čemu se kod jednakog ekonomskog učinka prednost daje
ekološki i toksikološki prihvatljivijim mjerama te se
integrirana biljna proizvodnja najlakše da opisati izrazom "Dobra
poljoprivredna praksa". Ekološka proizvodnja ima
strože kriterije u odnosu na integriranu i zabranjuje korištenje
sintetskih gnojiva i preparata te se temelji na uspostavljanju
sklada između čovjeka i prirode, koj je uporabom
prljavih tehnologija
ozbiljno narušen.
Pitanja i odgovori
Datum |
Upit |
Odgovor |
2018--03-02 |
Dio
poljoprivrednih proizvođača ovih dana obavlja prihranu
uljane repice i strnih žitarica po uvjetima koji su
neprikladni. Da li u slučaju odlaganja N-prihrane do
15.03., obzirom na razvijenost usjeva (uljana repica
ušla je u zimu vrlo razvijena i s velikom lisnom masom,
a pšenica ima razvijena 3 lista), možemo očekivati veće
smanjenje prinosa u odnosu na preranu i u vremenskim
uvjetima neprikladnu prihranu?
(Pitanje su postavili
B.K. i I.S.)
|
Razumijem Vašu zabrinutost i dileme oko vremenskih
rokova i uvjeta tijekom prve prihrane ozimih žitarica i
uljane repice. Naravno da loši vremenski uvjeti mogu
često odgoditi prvu N-prihranu. Također, prihrana po
mokrom tlu nije dobra (gaženje/zbijanje, težak rad, loša
raspodjela N i dr.). Kako god, morate sami donijeti
odluku, ali prije toga razmotrite sve elemente
koji su ključni za ispravnu odluku:
-
Da li je pšenica u punom
busanju, odnosno jesu li vremenski uvjeti takvi da
je ona sposobna usvajati hraniva (i vodu) kad je
hladno,
-
Kakav je N-status u pšenici
(fenofaza, boja lišća, konc. N u lišću) i tlu (Nmin
metoda),
-
Ako se pšenica „probudila“
iz zimskog sna (prestanak kriptovegetacije),
u što sumnjam, je li njen kapacitet za apsorpciju
hraniva (sink) dovoljno velik da ih
apsorbira (npr., potrebnih 5 % N/ST manje je od 20
kg N u pšenici do fenofaze punog busanja),
-
Koliko će dušika završiti u
kanalima (rijekama) i podzemnoj vodi (što
površinskim sapiranjem, što perkolacijom do
podzemne vode) nakon otapanja snijega,
-
Uvažavajući potrebe ozimih
žita, kao i vremenske uvjete, prvu
N-prihranu ne treba primijeniti prerano, a drugu
nipošto prekasno, odnosno nakon početka
vlatanja (prvi nodij ~2 cm iznad tla),
-
Što se tiče uljane repice, problem je u odnosu
na ozima žita unekoliko različit jer je masa njene
suhe tvari značajno veća pa bi nakon topljenja
snijega dobro došla mala količina N (KAN ili AN,
nikako urea). Naravno, trenutno nije moguće znati
koliko će biti štete od niskih temperatura i snijega
i kako će izgledati repica nakon topljenja snijega i
konačno
-
Rizik smanjenja prinosa
zbog eventualnog kašnjenja prve prihrane svakako je
manji od štete koja će nastati gubitkom dušika iz
zone korijena (ekonomske i ekološke), pri čemu nitko
ne može znati kakvi će biti vremenski uvjeti u
daljnjem tijeku vegetacije.
|
2017-06-06
|
Zašto zbijanje tla snižava produktivnost zemljišta?
|
Zbijanje
tla uvijek rezultira biljnim stresom i gubitkom prinosa,
a posljedice su jače izražene u "vlažnijim" godinama.
Naime, zbijanje tla redovito uzrokuje
hipoksiju pa
čak i anaerobiozu (odsustvo kisika u tlu) što uz slabiji metabolizam
korijena ograničava njegov rast i snižava moć usvajanja
vode i hraniva.
U kiselim tlima (pH ≤ 5,0)
zbijanje dodatno pojačava
denitrifikaciju,
odnosno gubitak plinovitog dušika (N2 i/ili
NOx). U zbijenom tlu pore tla
uglavnom su ispunjene vodom, a raste i rizik od pojave
bolesti usjeva.
Procjenjuje se kako je trenutno 33 mil. ha u Europi
pogođeno zbijanjem tla koje može prouzročiti nepovratnu
degradaciju kvalitete tla, dok su neprikladne metode
obrade tla odgovorne za ozbiljnu ugroženost 15 %
njemačkog poljoprivrednog zemljišta, a na 35 %
površina prijeti dugotrajnom gubitak plodnosti. Važno je
istači da gotovo 70 % zbijanja tla uzrokuju kotači u
prvom prolazu preko tla.
|
2017-01-17
|
Mogu li niske temperature naškoditi ozimoj pšenici?
|
Ozima pšenica može podnijeti niske temperaturu do -15⁰C
oko šest dana, preživjeti na -18⁰C
24 sata, a na -23⁰C
tek 12 sati. Također, formiranjem leda u tlu rezultira
„izbacivanjem“ iz tla ponika pšenice što izlaže niskim
temperaturama jače osjetljiv korijen u odnosu na lišće
(pojava se kolokvijalno naziva "srijež").
Sorte ozime pšenice sa sličnom tolerancijom na
smrzavanje početkom zime, često se jako razlikuju u
uvjetima dugog razdoblja niskih temperatura ispod
granice smrzavanja.
Više o toleranciji ozime
pšenice na niske tepretaure pogledati u članku:
Tolerancija_ozime_psenice_na_niske_temperature.pdf.
|
2016-04-06
|
Koliko su uspješni različiti dodaci konvencionalnim
mineralnim i organskim gnojivima?
|
Kad su cijene gnojiva visoke,
mediji su puni reklama o „iznimno učinkovitim“
konvencionalnim, folijarnim, bakterijalnim i drugim
„indirektnim“ i inim „čudotvornim“ gnojivima kojima
rješavate sve probleme biljne proizvodnje (citat iz
knjige
Tlo, gnojidba i prinos autora Vukadinović i
Vukadinović)
|
2016-01-06
|
Kada
prihraniti ozimu pšenicu i druga ozima strna žita?
|
Opširan odgovor pogledajte u tekstu
Principi gnojidbe
i prihrane ozimih žita. Veoma je važno N-prihrane ozime
pšenice obaviti na vrijeme, vodeći računa da 1. prihrana
ne bude prerano, a 2. prekasno |
2016-01-06
|
Kako
otkloniti nedoumice oko vremena i doze N za prihranu
ozime pšenice?
|
Budući da je Nmin metoda
usklađena s ekofiziološkim aspektom N-prihrane pšenice, preporuča se
kako bi se izbjegle sve nedoumice oko vremena i količine
dušika u prihrani, ne samo ozime pšenice, već i svih
strnih žita, kao i drugih ozimih, ali i jarih usjeva
(Nmin
kalkulator ozimih žita).
|
2013-03-14
|
Kolika je maksimalna doza kalcizacije?
|
Niska pH-vrijednost dovodi do niza negativnih pojava u
tlu kao što su deficit kalcija i magnezija (a time i
kvarenje strukture tla), toksičnost aluminija i/ili
mangana, smanjene raspoloživosti fosfora, nisku
efikasnost gnojidbe dušikom, fosforom i kalijem uz
usporen rast i razvitak biljaka te konačno uzrokuje niži
prinos i njegovu lošiju kakvoću.
Za neutralizaciju kiselih
tala preporuča kalcizacija, ali samo uz detaljnu
kemijsku analizu tla i uvažavanje ostalih mjera popravke
(humizacija, fosfatizacija, primjena mikroelemenata i
dr.).
U ekstremno kiselim tlima, kod
pH < 4,0 dolazi do izravne toksičnosti H+ (više biljke
ne uspijevaju ispod pH 3,7), kod pH < 5,0 česta je
toksičnost iona Al3+ i Mn2+, a kad je pH > 4,2
toksičnost H+ iona je neizravne naravi i to putem
aktivacije teških metala, ali i uz poremećaj u sastavu
"korisne mikroflore".
Na
temelju brojnih istraživanja smatra se optimalnim kada
je na adsorpcijskom kompleksu 65-85 % Ca, 5-15 % Mg i
2-3,5 % K, odnosno za šećernu repu je povoljno kada je
na adsorpcijskom kompleksu više od 85 % baza (ne manje
od 65 %) uz ~70 % Ca.
Za pouzdano određivanje potrebe u kalcizaciji potrebno
je analizirati tlo na hidrolitsku (potencijalnu)
kiselost i KIK (ili umjesto KIK-a na humus i mehanički
sastav;
Ishrana bilja).
Naime, pH nije dovoljan pokazatelj za pouzdano
utvrđivanje potrebe kalcizacije jer dva tla koja imaju
istu pH vrijednost sadrže različitu količinu kiselih
iona, obzirom na kapacitet sorpcije kationa (KIK), dakle
nisu jednako, pa čak niti podjednako kisela. Budući da
je kalcizacija agrotehnička mjera s dalekosežnim
posljedicama ("Kalcizacija bogati očeve, a siromaši
sinove") mudro je "podizati" pH postupno, svakih 3 do 5
godina uz dužnu pažnju raspoloživosti fosfora, padu
sadržaja humusa i mikroelemenata. Za usjeve ne treba
prekoračiti 10 t/ha CaO, dok se za trajne usjeve može
primijeniti i dvostruka količina, ali krupnozrnatog
materijala iz kojeg će se kalcij godinama oslobađati pod
utjecajem zemljišne kiselosti. Potrebu kalcizacije
možete približno izračunati koristeći se
kalkulatorom.
|
2012-10-29
|
Može li se uspješno sniziti pH tla?
|
Snižavanje pH tla je
vrlo skup agrotehnički zahvat upitne isplativosti, ali
se može provesti, uglavnom na manjim površinama. Naime,
visok sadržaj CaCO3, najodgovorniji je za
visok pH tla te njegova neutralizacija zahtijeva
ekvivalentu količinu kiseline. Npr., uz 5% CaCO3
u tlu ono ga sadrži u sloju do 30 cm približno 225 t/ha
ili 90 t/ha Ca, a za neutralizaciju tako ogromne
količine karbonata potrebna je ekvivalentna količina
octene kiseline:
CaCO3 + 2
CH3COOH → Ca(CH3COO)2 +
CO2 (~3.000 t/ha 10 % octene kiseline).
Za efikasno
zakišeljavanje tla, npr. kod sadnje borovnice, koristi
se uspješno drvena piljevina, borove iglice i druge
vrste, prije svega jeftine organske tvari, ali je to
pogodno samo za trajne nasade jer se time unose u tlo
velike količine i štetnih tvari za druge biljke.
Također, za snižavanje pH tla moguće je koristiti sumpor
ili gips te različite mineralne kiseline, naravno uz
vrlo upitnu isplativost takvog postupka. Potrebno je
naglasiti kako redovna organska gnojidba, zelena
gnojidba, primjena treseta, malčiranje površine tla i
reducirana obrada postupno smanjuju pH tla, ali samo za
vrijeme provođenja takve prakse.
|
Idi na vrh stranice!
|