Home Kontrola plodnosti Kalkulatori Zanimljivosti 

Logo "Tlo i biljka"
Vladimir Vukadinović

Tlo i biljka

SOIL and PLANT

Prof. dr. sc. Vladimir Vukadinović

Vukovarska 124

HR-31000 Osijek

e-mail: vladimir@tlo-i-biljka.eu

http://tlo-i-biljka.eu 

 

 Select language:

 

 

Pitanja i odgovori

 

 

Knjige:

Sva autorska prava za tekstove pridržana!

 

Autorski tekstovi:

Sva autorska prava za tekstove pridržana!

 

Prezentacije:

  • Filozofija gnojidbe, Babina Greda, 2017. (pptx, pdf)

  • Kontrola plodnosti, Gundinci, 2017. (pptx, pdf)

Sva autorska prava za prezentacije pridržana!



Linkovi:

 

Ishrana bilja

Gnojiva, gnojidba i analize tla

 

Gnojidba osigurava poljoprivrednim usjevima ishranu biogenim (neophodnim ili esencijalnim) elementima, kojih u tlu nema dovoljno za postizanje visokih i stabilnih priroda. Stoga je gnojidba najvažnija agrotehnička mjera koja povećava produktivnost (efektivnu plodnost) tla (najmanje za 50 % u odnosu na negnojena tla) i vrijednost uloženog rada u poljoprivrednoj proizvodnji. Gnojiva, mineralna i/ili organska, zapravo nisu biljna hrana jer biljke su autotrofni organizmi koji svoju hranu, odnosno šećere, same tvore u procesu fotosinteze (iz CO2 i vode uz pomoć enrgije Sunca), a u složenom prometu tvari i energije (metabolizam) transformiraju šećere u sve druge oblike hrane i građevne jedinice žive tvari. Dakle, premda su gnojiva opće poznata kao biljna hrana jer poboljšavaju rast biljaka, proizvođači moraju osigurati biljkama potrebnu energiju Sunca, pa dovoljno vode, a tek onda neophodne elemente biljne ishrane iz tla i gnojidbom.

Bez plodnog (zdravog) tla i adekvatne gnojidbe, kao i kompletne agrotehnike, nema visokih i stabilnih prinosa, potrebne kakvoće proizvoda, niti profitabilnosti pa se gnojidba opravdano smatra najvažnijom agrotehničkom mjerom u biljnoj produkciji, premda elementi ishrane nisu biljna hrana, ali su sastavni dio regulatora metabolizma (enzima), građevne jedinice važnih organskih spojeva (bjelančevina, nukleinskih kiselina, vitamina itd.) i drugih esencijalnih tvari. U sastav biljaka ulazi čitav niz elemenata koje biljke usvajaju iz tla ili atmosfere, ali je samo 17 neophodnih od kojih su, posebice dušik, fosfor i kalij, potrebni u velikim količinama i obavezno se dodaju u tlo gnojidbom. Mnogi elementi vraćaju se prirodnim putem u tlo, međutim, znatan dio se odnosi žetvom, jedan dio se ispire ili prelazi u nepristupačne oblike za biljke. Ako se tako izgubljeni dio hraniva ne nadoknađuje, tlo siromaši i prirod opada. Iz ukupnih rezervi hraniva u tlu jedan dio se neprekidno mijenja u kemijske oblike povoljne za ishranu bilja, ali se taj proces odvija uglavnom sporije od gubitaka pa se gnojidbom osiguravaju visoki i stabilni prirodi uz očuvanje efektivne plodnosti tla.

Poznavanje trenutno raspoložive količine hraniva u tlu i potrebe biljaka za elementima ishrane omogućuje dobru procjenu doze gnojiva uz prihvatljiv rizik od ekološkog opterećenja okoliša. Naime, tlo sadrži vrlo veliku količinu, biljkama uglavnom nepristupačnih hraniva, a raspoloživo ih je tek ~1 % koji se nalaze ili mogu prijeći u kraćem vremenskom razdoblju u kemijski oblik koji biljke mogu usvojiti, a da se pri tome nalaze, ili mogu naći, u zoni korijenovog sustava.

Određivanje doze gnojiva, njegove vrste i kemijskog oblika hraniva, vremena primjene i načina gnojidbe mora se temeljiti na znanstveno-stručnim spoznajama o raspoloživosti i odnosima hraniva u tlu, fiziološkim potrebama biljke, ekonomičnosti proizvodnje te intenzitetu i smjeru utjecaja pojedinog agroekološkog čimbenika Temeljna načela, prema suvremenom konceptu gnojidbe, mogu se vrlo jednostavno i razumljivo sažeti u rečenicu: "Primjena potrebnog hraniva i njegove adekvatne doze, u pravo vrijeme, na pravo mjesto i uz pravu cijenu".

Ekonomski gledano, gnojidbu treba povećavati sve dok je rast priroda rentabilan pa racionalna proizvodnja hrane podrazumijeva količinu gnojiva koja odgovara potrebama biljke, stanju usjeva, plodnosti tla i istovremeno vodi računa o klimatskim uvjetima i mogućem prirodu. Pri tome kemijske analize tla pomažu u procjeni količine hraniva koje biljka može usvojiti iz tla, a analize biljne tvari koliko hraniva biljke moraju usvojiti da bi postigle određeni prirod. Stoga, zadatak utvrđivanja potrebe u gnojidbi je veoma složen, jer potrebna količina hraniva koja se u tlo unosi gnojidbom, kao i njihov omjer, mijenjaju se ovisno o biljnoj vrsti, kultivaru ili hibridu, stadiju razvitka biljke, dinamici hraniva u tlu i velikom broju drugih biotičkih i abiotičkih čimbenika.

Pored konvencionalnih i visokoproduktivnih sustava uzgoja bilja, koji se mogu označiti i kao High Input Systems, sve češće se susreću tzv. alternativni sustavi  koji polaze od koncepta prirodne ili biološke produkcije  bez korištenja (ili u znatno smanjenom obimu) kemijskih sintetičkih tvari s ciljem proizvodnje "zdrave" hrane, a svrstavaju se u Low Input Systems.

Ekološka (organska) poljoprivreda isključuje upotrebu sintetskih gnojiva, pesticida, regulatora rasta i aditiva stočnoj hrani uz maksimalno korištenje rotacije usjeva, primjene različitih biljnih i životinjskih ostataka kao gnojiva, sjetve leguminoza, zelene gnojidbe, mehaničke kultivacije, mljevenih stijena koje sadrže neophodne elemente ishrane i primjenom različitih bioloških tehnika zaštite usjeva. Integrirana (integralna ili obnovljiva) biljna proizvodnja hrane podrazumijeva poseban filozofsko-ekološki aspekt (Moramo sačuvati resurse koji nas održavaju ..."), ekonomski (Što nije isplativo, nije ni održivo") i sociološki aspekt ("Kakvoća života poljoprivrednika/farmera, njegova obitelj i zajednica su važni...). Prema definiciji Ministarstva poljoprivrede,  ribarstva i ruralnog razvoja RH Integrirana proizvodnja ratarskih kultura sustav je uzgoja koji podrazumijeva primjenu agrotehničkih mjera uz uvažavanje ekonomskih, ekoloških i toksikoloških čimbenika, pri čemu se kod jednakog ekonomskog učinka prednost daje ekološki i toksikološki prihvatljivijim mjerama te se integrirana biljna proizvodnja najlakše da opisati izrazom "Dobra poljoprivredna praksa". Ekološka proizvodnja ima strože kriterije u odnosu na integriranu i zabranjuje korištenje sintetskih gnojiva i preparata te se temelji na uspostavljanju sklada između čovjeka i prirode, koj je uporabom prljavih tehnologija ozbiljno narušen.

 

Pitanja i odgovori

Datum

Upit

Odgovor

2018--03-02

Dio poljoprivrednih proizvođača ovih dana obavlja prihranu uljane repice i strnih žitarica po uvjetima koji su neprikladni. Da li u slučaju odlaganja N-prihrane do 15.03., obzirom na razvijenost usjeva (uljana repica ušla je u zimu vrlo razvijena i s velikom lisnom masom, a pšenica ima razvijena 3 lista), možemo očekivati veće smanjenje prinosa u odnosu na preranu i u vremenskim uvjetima neprikladnu prihranu?

(Pitanje su postavili B.K. i I.S.)

Razumijem Vašu zabrinutost i dileme oko vremenskih rokova i uvjeta tijekom prve prihrane ozimih žitarica i uljane repice. Naravno da loši vremenski uvjeti mogu često odgoditi prvu N-prihranu. Također, prihrana po mokrom tlu nije dobra (gaženje/zbijanje, težak rad, loša raspodjela N i dr.). Kako god, morate sami donijeti odluku, ali prije toga razmotrite sve  elemente koji su ključni za ispravnu odluku:

  • Da li je pšenica u punom busanju, odnosno jesu li vremenski uvjeti takvi da je ona sposobna usvajati hraniva (i vodu) kad je hladno,

  • Kakav je N-status u pšenici (fenofaza, boja lišća, konc. N u lišću) i tlu (Nmin metoda),

  • Ako se pšenica „probudila“ iz zimskog sna (prestanak kriptovegetacije), u što sumnjam, je li njen kapacitet za apsorpciju hraniva (sink) dovoljno velik da ih apsorbira (npr., potrebnih 5 % N/ST manje je od 20 kg N u pšenici do fenofaze punog busanja),

  • Koliko će dušika završiti u kanalima (rijekama) i podzemnoj vodi (što površinskim sapiranjem, što perkolacijom do podzemne vode) nakon otapanja snijega,

  • Uvažavajući potrebe ozimih žita, kao i vremenske uvjete, prvu N-prihranu ne treba primijeniti prerano, a drugu nipošto prekasno, odnosno nakon početka vlatanja (prvi nodij ~2 cm iznad tla),

  • Što se tiče uljane repice, problem je u odnosu na ozima žita unekoliko različit jer je masa njene suhe tvari značajno veća pa bi nakon topljenja snijega dobro došla mala količina N (KAN ili AN, nikako urea). Naravno, trenutno nije moguće znati koliko će biti štete od niskih temperatura i snijega i kako će izgledati repica nakon topljenja snijega i konačno

  • Rizik smanjenja prinosa zbog eventualnog kašnjenja prve prihrane svakako je manji od štete koja će nastati gubitkom dušika iz zone korijena (ekonomske i ekološke), pri čemu nitko ne može znati kakvi će biti vremenski uvjeti u daljnjem tijeku vegetacije.

2017-06-06

Zašto zbijanje tla snižava produktivnost zemljišta?

Zbijanje tla uvijek rezultira biljnim stresom i gubitkom prinosa, a posljedice su jače izražene u "vlažnijim" godinama. Naime, zbijanje tla redovito uzrokuje hipoksiju pa čak i anaerobiozu (odsustvo kisika u tlu) što uz slabiji metabolizam korijena ograničava njegov rast i snižava moć usvajanja vode i hraniva.

U kiselim tlima (pH ≤ 5,0) zbijanje dodatno pojačava denitrifikaciju, odnosno gubitak plinovitog dušika (N2 i/ili NOx). U zbijenom tlu pore tla uglavnom su ispunjene vodom, a raste i rizik od pojave bolesti usjeva.

Procjenjuje se kako je trenutno 33 mil. ha u Europi pogođeno zbijanjem tla koje može prouzročiti nepovratnu degradaciju kvalitete tla, dok su neprikladne metode obrade tla odgovorne za ozbiljnu ugroženost 15 % njemačkog poljoprivrednog zemljišta, a na 35 % površina prijeti dugotrajnom gubitak plodnosti. Važno je istači da gotovo 70 % zbijanja tla uzrokuju kotači u prvom prolazu preko tla.

2017-01-17

Mogu li niske temperature naškoditi ozimoj pšenici?

Ozima pšenica može podnijeti niske temperaturu do -15⁰C oko šest dana, preživjeti na -18⁰C 24 sata, a na -23⁰C tek 12 sati. Također, formiranjem leda u tlu rezultira „izbacivanjem“ iz tla ponika pšenice što izlaže niskim temperaturama jače osjetljiv korijen u odnosu na lišće (pojava se kolokvijalno naziva "srijež").

Sorte ozime pšenice sa sličnom tolerancijom na smrzavanje početkom zime, često se jako razlikuju u uvjetima dugog razdoblja niskih temperatura ispod granice smrzavanja.

Više o toleranciji ozime pšenice na niske tepretaure pogledati u članku: Tolerancija_ozime_psenice_na_niske_temperature.pdf.

2016-04-06

Koliko su uspješni različiti dodaci konvencionalnim mineralnim i organskim gnojivima?

Kad su cijene gnojiva visoke, mediji su puni reklama o „iznimno učinkovitim“ konvencionalnim, folijarnim, bakterijalnim i drugim „indirektnim“ i inim „čudotvornim“ gnojivima kojima rješavate sve probleme biljne proizvodnje (citat iz knjige Tlo, gnojidba i prinos autora Vukadinović i Vukadinović)

2016-01-06

Kada prihraniti ozimu pšenicu i druga ozima strna žita?

Opširan odgovor pogledajte u tekstu Principi gnojidbe i prihrane ozimih žita. Veoma je važno N-prihrane ozime pšenice obaviti na vrijeme, vodeći računa da 1. prihrana ne bude prerano, a 2. prekasno

2016-01-06

Kako otkloniti nedoumice oko vremena i doze N za prihranu ozime pšenice?

Budući da je Nmin  metoda  usklađena s ekofiziološkim aspektom N-prihrane pšenice, preporuča se kako bi se izbjegle sve nedoumice oko vremena i količine dušika u prihrani, ne samo ozime pšenice, već i svih strnih žita, kao i drugih ozimih, ali i jarih usjeva (Nmin kalkulator ozimih žita).

2013-03-14

Kolika je maksimalna doza kalcizacije?

Niska pH-vrijednost dovodi do niza negativnih pojava u tlu kao što su deficit kalcija i magnezija (a time i kvarenje strukture tla), toksičnost aluminija i/ili mangana, smanjene raspoloživosti fosfora, nisku efikasnost gnojidbe dušikom, fosforom i kalijem uz usporen rast i razvitak biljaka te konačno uzrokuje niži prinos i njegovu lošiju kakvoću.

Za neutralizaciju kiselih tala preporuča kalcizacija, ali samo uz detaljnu kemijsku analizu tla i uvažavanje ostalih mjera popravke (humizacija, fosfatizacija, primjena mikroelemenata i dr.).

U ekstremno kiselim tlima, kod pH < 4,0 dolazi do izravne toksičnosti H+ (više biljke ne uspijevaju ispod pH 3,7), kod pH < 5,0 česta je toksičnost iona Al3+ i Mn2+, a kad je pH > 4,2 toksičnost H+ iona je neizravne naravi i to putem aktivacije teških metala, ali i uz poremećaj u sastavu "korisne mikroflore".

Na temelju brojnih istraživanja smatra se optimalnim kada je na adsorpcijskom kompleksu 65-85 % Ca, 5-15 % Mg i 2-3,5 % K, odnosno za šećernu repu je povoljno kada je na adsorpcijskom kompleksu više od 85 % baza (ne manje od 65 %) uz ~70 % Ca.

Za pouzdano određivanje potrebe u kalcizaciji potrebno je analizirati tlo na hidrolitsku (potencijalnu) kiselost i KIK (ili umjesto KIK-a na humus i mehanički sastav; Ishrana bilja). Naime, pH nije dovoljan pokazatelj za pouzdano utvrđivanje potrebe kalcizacije jer dva tla koja imaju istu pH vrijednost sadrže različitu količinu kiselih iona, obzirom na kapacitet sorpcije kationa (KIK), dakle nisu jednako, pa čak niti podjednako kisela. Budući da je kalcizacija agrotehnička mjera s dalekosežnim posljedicama ("Kalcizacija bogati očeve, a siromaši sinove") mudro je "podizati" pH postupno, svakih 3 do 5 godina uz dužnu pažnju raspoloživosti fosfora, padu sadržaja humusa i mikroelemenata. Za usjeve ne treba prekoračiti 10 t/ha CaO, dok se za trajne usjeve može primijeniti i dvostruka količina, ali krupnozrnatog materijala iz kojeg će se kalcij godinama oslobađati pod utjecajem zemljišne kiselosti. Potrebu kalcizacije možete približno izračunati koristeći se kalkulatorom.

2012-10-29

Može li se uspješno sniziti pH tla?

Snižavanje pH tla je vrlo skup agrotehnički zahvat upitne isplativosti, ali se može provesti, uglavnom na manjim površinama. Naime, visok sadržaj CaCO3, najodgovorniji je za visok pH tla te njegova neutralizacija zahtijeva ekvivalentu količinu kiseline. Npr., uz 5% CaCO3 u tlu ono ga sadrži u sloju do 30 cm približno 225 t/ha ili 90 t/ha Ca, a za neutralizaciju tako ogromne količine karbonata potrebna je ekvivalentna količina octene kiseline:

CaCO3 + 2 CH3COOH → Ca(CH3COO)2 + CO2 (~3.000 t/ha 10 % octene kiseline).

Za efikasno zakišeljavanje tla, npr. kod sadnje borovnice, koristi se uspješno drvena piljevina, borove iglice i druge vrste, prije svega jeftine organske tvari, ali je to pogodno samo za trajne nasade jer se time unose u tlo velike količine i štetnih tvari za druge biljke. Također, za snižavanje pH tla moguće je koristiti sumpor ili gips te različite mineralne kiseline, naravno uz vrlo upitnu isplativost takvog postupka. Potrebno je naglasiti  kako redovna organska gnojidba, zelena gnojidba, primjena treseta, malčiranje površine tla i reducirana obrada postupno smanjuju pH tla, ali samo za vrijeme provođenja takve prakse.

 

 

Idi na vrh stranice!