Select language:

Ukratko o AL-metodi analize tla

Za potrebe izrade preporuka gnojidbe usjeva koristi se niz kemijskih analitičkih metoda i tehnika. Pri izboru analitičke metode treba uvažiti činjenicu kako je svaka metoda dobra ako uz nju postoji razrađeni sustav interpretacije dobivenih vrijednosti. Naime, svaka metoda potpuno ili djelomično isključuje subjektivnu procjenu i proizvoljnost te uvodi sustav (otklanja proizvoljnost) u utvrđivanju potreba za gnojidbom praćenjem intenziteta pojedinih indikatora efektivne plodnosti tla. Kod klasičnih analitičkih metoda za interpretaciju rezultata koriste se tablice graničnih vrijednosti, koje daju više orijentacijske rezultate, jer bioraspoloživost hraniva nije statička vrijednost, ona ovisi o nizu čimbenika (bioloaških, fizikalnih, hidroloaških, agrotehničkih i dr.). Zato se analitičkim i prognostičkim metodama traži uvid u količinu stvarno raspoloživih hranjivih elemenata u tlu, brzinu promjene njihove količine tijekom vegetacije (radi usvajanja, ispiranja, fiksacije i dr.) i količinu hranjivih elemenata koju treba dodati za optimalnu ishranu biljka. Kod nekih izračuna, kad se planski podiže plodnost tla (npr. meliorativna gnojidba, gnojidba na zalihu i dr.), uzima se u obzir i potreba povećanja razine nekog hraniva u tlu na ciljnu vrijednost (Vladimir Vukadinović i Blaženka Bertić: Filozofija gnojidbe, 2013.).

Konvencionalno utvrđivanje potrebe u gnojidbi podrazumijeva poznavanje graničnih vrijednosti svakog pojedinog hraniva (Tablica 1.), odnosno utvrđene razrede pristupačnosti svakog pojedinog hraniva, koeficijente učinkovitosti gnojiva i planiranu (moguću) visinu prinosa. Zatim, uvažavajući bioraspoloživost hraniva u tlu, potrebno je korigirati izračunate potrebe hranjivih elemenata izražene aktivnom tvari gnojiva (Tablica 2.). Kad se proračun gnojidbe obavlja računalnim programom, korekcija potrebe usjeva za fosforom mora uzeti u obzir pH, uređenost parcele (vodno-zračni režim, aeracija), sadržaj humusa (humat efekt), NP-mineralizaciju organske tvari (organski izvor P) i dubinu obrade, a korekcija potrebe usjeva za kalijem K-fiksaciju (na tlima teške, glinovite teksture), dubinu obrade i uređenost parcele.

Pod lakopristupačnim kalijem (biljkama raspoloživim) podrazumijeva se njegov vodotopivi i izmjenjivo vezani oblik na koloidima tla (kationski izmjenjivački kompleks), dok se lakopristupačnim fosforom smatraju oblici fosfora u tlu koji prelaze u različite otopine slabih kiselina, baza ili soli, odnosno pufera. Količinu lakopristupačnih hraniva u tlu nije moguće u potpunosti definirati s fizičko-kemijskog aspekta pa se ova, kao i sve druge kemijske ekstraktivne metode, mora kalibrirati da se utvrde granične vrijednosti.

Tablica 1.     Granične vrijednosti AL-P2O5 i AL-K2O za ratarske usjeve na području istočne Hrvatske (Vladimir i Vesna Vukadinović: Ishrana bilja, 2011.)

Razred raspoloživosti

AL-P2O5 mg 100 g-1

AL-K2O mg 100 g-1 tla

pH < 6

pH > 6

lako

srednje

teško

(A) jako siromašno

< 5

< 8

< 8

< 12

< 15

(B) siromašno

5 - 12

8 - 16

9 - 15

13 - 19

16 - 24

(C) dobro

13 - 20

17 - 25

16 - 25

20 - 30

25 - 35

(D) visoko

21 - 30

26 - 45

26 - 35

30 - 45

36 - 60

(E) ekstremno visoko

> 30

> 45

> 35

> 45

> 60

Najveći broj podataka kontrole plodnosti tla u Hrvatskoj dobiven je AL-metodom (varijanta Egnér-Riehm-Domingo) te se utvrđivanje potrebe za gnojidbom temeljem tih podataka smatra standardnim za područje RH. AL-metoda se temelji na ekstrakciji fosfora i kalija iz tla pufernom otopinom amonijevog laktata čiji je pH 3,75.

Prema konceptu ciljnog prinosa proračun količine hraniva potreban za dobivanje planiranog prinosa izvodi se standardno na temelju prosječne koncentracije biogenih elemenata u usjevu, uključujući i pripadajući dio žetvenih ostataka (Tablica 3.) i učinkovitosti gnojidbe pojedinim hranjivim elementom (Tablica 3.). Npr., planira se prirod pašenice od 7,0 t ha-1, na tlu koje je srednje raspoloživosti dušikom, siromašno fosforom i srednje opskrbljeno kalijem. Najprije se utvrđuje količina tih elemenata potrebna za dobivanje planiranog priroda koristeći tablice koje pokazuju sadržaj elemenata uključujući i pripadajući dio žetvenih ostataka. Važno je naglasiti kako zbog genetske specifičnosti mineralne ishrane i interakcije s agroekološkim uvjetima, elementarni sastav različitih kultivara (sorti ili hibrida) može znatno varirati. Stoga je dobro rabiti kemijsku analizu uzgajanih sorti s proizvodnih površina za koje se planira gnojidba, a na neke zastarjele literaturne podatke koji se odnose na kultivare koji odavno nisu u proizvodnji.

Tablica 2.     Korekcija potrebe hraniva ovisno o klasi opskrbljenosti tla prema AL-metodi

Opskrbljenost tla

Gnojidbu je potrebno korigirati faktorom (%)

f-N

f-P2O5

f-K2O

Niska

100 - 120 %

150 - 200 %

125 - 150 %

Srednja

80 - 100 %

100 - 150 %

100 - 125 %

Dobra

60 - 80 %

100 %

100 %

       

Tablica  3.    Iznošenje NPK u kg/t priroda (s pripadajućim žetvenim ostacima) u suhoj ili svježoj tvari usjeva

Biljna vrsta

N

P2O5

K2O

Šećerna repa (svježa tvar)

3,5 - 4,5

1,5 - 2,0

5,0 - 8,0

Krumpir kasni (svježa tvar)

4,5 - 5,5

1,5 - 2,0

7,5 - 9,0

Ječam jari

15 - 20

8 - 12

20 - 25

Grah

15 - 20

15 - 25

20 - 30

Ječam ozimi

20 - 25

8 - 12

20 - 30

Raž

20 - 30

10 - 15

20 - 30

Zob

20 - 30

10 - 15

30 - 40

Lucerna

20 - 30

5 - 10

20 - 25

Kukuruz

25 - 30

10 - 15

30 - 40

Pšenica

25 - 35

10 - 15

20 - 30

Stočni grašak

25 - 30

15 - 20

15 - 25

Suncokret

40 - 50

20 - 30

50 - 60

Uljana repica

40 - 50

25 - 35

45 - 55

Soja

50 - 60

25 - 30

40 - 50