Tlo i biljka web stranica o zemljišnim resursima, ishrani i gnojidbi bilja |
![]() |
Tlo i biljka SOIL and PLANT Prof. dr. sc. Vladimir Vukadinović e-mail: vladimir@tlo-i-biljka.eu
Novi prilozi
Tekstovi
Zanimljivosti i inovacije
Slike naše poljoprivrede (Ažurirano: 19.10.2023.)
Hodanjem do zdravlja
Tekst: Zašto je hodanje zdravo?
|
Misija i ciljevi Poštovani poljoprivredni proizvođači, studenti, hobi poljoprivrednici i svi ostali koji se bavite bilinogojstvom, a želite upotpuniti svoje znanje o tlu, usjevima, učinkovitoj i suvremenoj agrotehnici i praksi biljne produkcije, pred Vama je osobna web stranica Tlo i biljka koja je prvenstveno namijenjena poljoprivrednim proizvođačima ratarima, povrćarima i voćarima kao pomoć u rješavanju mnogobrojnih i različitih poteškoća u aktualnoj biljnoj proizvodnji s kojima se svakodnevno susreću i bore. U našoj suvremenoj biljnoj proizvodnji, kao uostalom i cjelokupnoj poljoprivredi, ima previše lutanja, pogrešaka i zabluda, a premalo stručnog znanja utemeljenog na sustavnom stručno-znanstvenom rješavanju problema, inovacijama koje se već široko i uspješno primjenjuju u razvijenim poljoprivredama te umjesto da napredujemo mi stagniramo i sve više zaostajemo za svjetskim dostignućima. Zbog toga, vjerujem da moje dugogodišnje iskustvo i stručno znanje, utemeljeno na brojnim istraživanja iz područja zemljišnih resursa, agrokemije, ishrane bilja, fertilizacije, fiziologije i ekofiziologije bilja, GIS-a i informatičke tehnologije može pomoći svima koji često postavljaju pitanja kako i zašto promišljajući što treba promijeniti da bi se njihov rad, vrijeme i uložena sredstva oplodili. Tlo je uvjetno obnovljiv prirodni resurs, kompleksan sustav koji funkcionira kao reaktor, transformator i integrator (sunčevog zračenje, atmosfere, površinskih i podzemnih voda, bioloških resursa i dr.), medij interakcije sfera (litosfere, atmosfere, biosfere i hidrosfere), medij produkcije biomase za ljudsku i stočnu hranu, industrijskih sirovina i alternativne energije, skladište topline, vode, biljnih hraniva, a u nekim slučajevima i otpada iz različitih izvora. Ono je i pufer velikog kapaciteta koji može prevenirati ili ublažiti nepovoljne ekološke utjecaje, prirodni je filtar koji može spriječiti onečišćenja podzemnih voda, značajno je za varijabilnost gena i važan element bioraznolikosti. Također, tlo je konzervator i nositelj prirodne i ljudske baštine pa je gospodarenje zemljištem jedno je od najvažnijih kriterija koji direktno i/ili indirektno utječu na kakvoću života. Budući da je zdravlje tla njegovo ključno svojstvo koje se ne može izravno mjeriti, niti se mogu u kratkom ljudskom vijeku utvrditi značajne promjene njegove produktivnosti, moramo naučiti kako zemljišne resurse mudro i odgovorno koristiti u proizvodnji hrane, ali i za druge namjene. Posjetiteljima web stranice stavljam na raspolaganje veći broj vlastitih, edukativnih i stručnih tekstova, knjiga, računalnih programa i više namjenskih karata izrađenih u GIS-u kako bi mogli što bolje definirati svoje proizvodne uvjete i prisutna ograničenja/limite u biljnoj proizvodnji primjenjujući provjerene te izbjegavajući savjete koji nisu utemeljeni na poznavanju lokalnih biljnih, zemljišnih klimatskih indikatora biljne proizvodnje. U fokusu: Suvremeni pristup procjeni zdravlja tlaSadašnji koncept zdravlja tla razvijen je 1990-ih iz kvalitete tla s idejom da tlo funkcionira unutar granica ekosustava i korištenja zemljišta za održavanje biološke produktivnosti, održavanje kvalitete okoliša i promicanje zdravlja biljaka i životinja te se često sažima u jednu rečenicu (prema AI Google Bard): Zdravlje biljaka i usjeva je stanje u kojem biljke mogu normalno rasti i razvijati se te odolijevati faktorima koji mogu negativno utjecati na njihov rast i razvoj. Definicija naglašava važnost rasta i razvoja biljaka, kao i njihovu otpornost na stres, a zdrave biljke, odnosno usjevi, sposobne su proizvoditi dovoljno hrane za ljude i životinje te su otporne na bolesti, štetočine i klimatske promjene. Nepremostiv problem je u činjenici da se zdravlje tla ne može utvrditi mjerenjem prinosa usjeva, količinom raspoloživih hraniva u tlu ili bilo kojeg drugog pojedinačnog atributa tla te se stoga najčešće procjenjuje s više različitih pokazatelja ili indikatora (Slika) Budući da je zdravlje svojstvo samo živih organizama koji se mogu prilagoditi promjenama okoliša (tzv. alostaza), upitno je da li je tlo doista sustav sposoban pokazati zdravlje, ili bilo koje drugo svojstvo složenog, povezanog i samoregulirajućeg sustava te bi se za bolju determinaciju zdravlja tla moralo fokusirati na odnose između komponenti, složenosti i funkcije. I na kraju, prema ITPS-u (Intergovernmental Technical Panel on Soils), problem definiranja zdravlja tla, ma kako to bilo kompleksno, svakako je i nedostatak dogovora o pokazateljima i njihovim graničnim vrijednostima zbog singularnosti i visoke globalne prostorne varijabilnosti. Rane definicije zdravlja tla prilično su antropocentrične (čovjek kao središte stvarnosti) i usredotočene su na tla u poljoprivrednim ekosustavima, najčešće na kemijska svojstva tla zbog nedostatka elemenata ishrane, ili na njihovu sposobnost da podrže odgovarajuću proizvodnju biomase za ljudske potrebe, a podcijenjene su i zanemarene ostale temeljne usluge ekosustava ovisne o tlima, kao što su regulacija klime i očuvanje biološke raznolikosti. Nepostojanje jasne definicije zdravog tla zakompliciralo je rad istraživača te je za postizanje standardne definicije zdravlja tla potrebno prvo dogovoriti istraživačke i eksperimentalne protokole. U fokusu: Kotraverze oko genetski modificiranih organizama (GMO)GMO (genetski modificirani organizmi) smatraju se svi organizmi koji su namjerno promijenjeni izmjenom genetskog materijala korištenjem tehnika genetskog inženjerstva, a da se takve promjene ne događaju razmnožavanjem i spontanom rekombinacijom u prirodi. Već su dulje vrijeme su GMO kontroverzna tema, kako u znanosti, tako i u proizvodnji hrane. Svrha genetskog inženjeringa je povećanje otpornosti na bolesti, pesticide, kao i vremenske uvjete te ubrzane klimatske promjene. Međutim, mnogi znanstvenici upozoravaju da GMO predstavlja opasnost za zdravlje i budućnost čovjeka, premda se genetska svojstva biljaka mijenjaju oplemenjivanjem (selekcijom), odnosno odabirom i križanjem (hibridizacijom). Naime, čovječanstvo već 10-ak tisuća godina selektivno uzgaja biljke i životinje, a prijenos gena različitim vrstama bakterija i virusa događa se u prirodi milijunima godina pa genetski inženjering samo oponaša ovaj proces. Ipak, primjenu GMO kao hrane koja se sve više koristi prati niz zabrana i pozivanja na oprez, ali i velik broj neutemeljenih mišljenja i mitova o opasnostima za zdravlje ljudi, stoke i okoliša jer geni iz GMO mogu prijeći u drugi organizam baš kao i endogeni gen. Pitanje treba li koristiti genetski modificirane biljke i životinje, posebno s niskom razinom rizika, za proizvodnju hrane, kao i za potrebe medicine, treba dobiti odgovor utemeljen samo na dokazima i podacima bez političkih, ekonomskih ili emotivnih odluka. Stoga je vrlo važno poboljšati međunarodnu koordinaciju i regulirati/standardizirati proizvodnju genetski modificirane hrane u čemu će stav/politika EU prema GMO značajno utjecaj na istraživanja, razvoj i inovacije u globalnoj proizvodnji hrane. Razvoj univerzalnog, transparentnog i razumnog (u odnosu na rizik) propisa za genetski modificirane organizme, ili prvo samo za primjenu NGT, imao bi ogroman potencijal za rješavanje globalnih izazova vezanih uz sigurnost hrane, održivu poljoprivredu, klimatske promjene i rastuće svjetsko stanovništvo. Npr., izmjena jednog para baza u genetskom kodu CRISPR metodom (Slika 1.) zasigurno je puno manje rizična u usporedbi s tisućama promjena genetskog koda koje su nastale kroz povijest tradicionalnom selekcijom kultiviranih vrsta, ali i interakcijom s drugim vrstama, posebice virusima i bakterijama koje mogu biti vektori transfera gena. Važno je naglasiti kako je gotovo dvije trećine (62,8%) etabliranih ukrasnih, hortikulturnih i poljoprivrednih biljnih vrsta u Europi uvedeno namjerno, dok su mnoge invanzivne vrste dospjele nenamjerno prijevozom drugih proizvoda ili kao kontaminanti sjemena. Ipak, zdravstveni, ekonomski i ekološki rizik prisutnosti sve većeg broja invanzivnih organizama ne privlači pažnju javnosti i ne zabrinjava većinu ljudi koliko uzgoj GMO.
|
Vladimir Vukadinović (Našice, 1948.), umirovljeni je redoviti profesor Ishrane bilja u trajnom zvanju Poljoprivrednog fakultetu u Osijeku. Cijeli radni vijek proveo je kao istraživač i sveučilišni nastavnik baveći se prvenstveno Ishranom bilja, osobito problemima ishrane dušikom i kalijem, kako usjeva tako i trajnih nasada, te proučavajući zemljišne resurse s aspekta produktivnosti tla, potrebu gnojidbe i različite faktore ograničenja biljne proizvodnje. Pojavom informatičke tehnologije devedesetih godina svoja istraživanja i rezultate testira kreiranjem vlastitih kompjutorskih modela, računalnim analitičkim i statističkim programima i GIS-om kao pomoć u razumijevaju produktivnosti tala, izradi gnojidbenih preporuka za usjeve, povrće i trajne nasade te u donošenju odluka o popravkama i rajonizaciji zemljišta. Vladimir Vukadinović diplomirao je na Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu 1971. god. na genetici, a magistrirao 1978. god. na Fiziologiji biljaka Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, što je njegovim istraživanjima dalo specifičan fiziološki štih u kojima su potrebe biljaka za rast, razvitak i tvorbu prinosa iznad, ili jednake po važnosti agroekološkom i agrotehničkom aspektu biljne produkcije. Doktorirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Osijek 1981. god. na problemima sinteze i akumulacije saharoze korijenom šećerne repe. Radeći cijeli svoj radni vijek (1971.-2014.) na istraživanjima, prvo u Zavodu za Agrokemiju (1971-1976.) kao stručni suradnik, a nakon toga u nastavi predmeta Ishrane bilja, Fertilizacije Fiziologije bilja, Ekofiziologije bilja, Primjene kompjutora u poljoprivredi i Zemljišnih resursa (1976.-2014.), prof. dr. Vladimir Vukadinović objavio je više od 150 znanstvenih članaka, više skripti i udžbenika, od kojih su najznačnije knjige Ishrana bilja (3 izdanja), Ekofiziologija bilja, Filozofija gnojidbe, Tlo, gnojidba i prinos i Zemljišni resursi u kojima je i prvi autor. Posao sveučilišnog profesora smatra pozivom, pa i sad u mirovini pokušava pomoći poljoprivrednim proizvođačima, doktorantima, magistrantima i studentima u razumijevanju i rješavanju problema biljne proizvodnje. Stoga je izradio niz kompjutorskih programa i modela za potrebe ishrane bilja, GIS namjenskih karata, kao i programa za statističku obradu rezultata poljoprivrednih istraživanja. Utemeljitelj je i prvi predavač nastavnih predmeta na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku Fiziologija bilja, Ekofiziologija, Primjena kompjutora u poljoprivredi i Zemljišni resursi na kojima je, kao i na Ishrani bilja odgojio i ostavio nasljednike, koji su sada već redom sveučilišni profesori. Također, utemeljio je poslijediplomski studij (magisterij i doktorat) u znanstvenoj grani Agrokemija, napisao je i publicirao niz stručnih članaka, savjetovao biljne proizvođače putem interneta te održao veliki broj predavanja proizvođačima, što i sada radi.
Ažurirano:
03.12.2023.
Znanje je bogatstvo (Petronije) Znanje je moć (Francis Bacon); Mnogi znaju mnogo, ali nitko ne zna sve (lat. poslovica); Iskustvo je najbolja škola, samo što je školarina vrlo skupa (Sokrat); Znanje je blago bez težine i nikad ga nema toliko da bude preteško (kineska poslovica); Kako siješ tako ćeš i žeti (lat. poslovica); Pet minuta pomoći više je nego deset dana sućuti (rumunjska poslovica); Tajna uspjeha je samo u tome da se pokreneš (A. Christie); Čovjek koji je prestar učiti, vjerojatno je uvijek bio prestar za učenje (F. W. Nietzsche); Učenje je kao plivanje uz vodu. Na trenutak stani i već se vraćaš (kineska poslovica); Ne planirati znači planirati neuspjeh (Benjamin Franklin); Tko ne ispravi pogrešku, radi novu (Konfučije); Sigurno je sve čitati, ali ne i svemu vjerovati (lat. poslovica); Nije stvar u tome da misliš, nego da znaš (Paul Eliar); Učitelji ti otvaraju vrata, ali moraš ući sam (kineska poslovica; Puno je teže razbiti predrasudu nego atom (A. Einstein); Čovjek uči dok je živ (lat. poslovica). |