![]() ![]() ![]() ![]() Tlo i biljka web stranica o zemljišnim resursima, ishrani i gnojidbi bilja |
![]() |
Tlo i biljka SOIL and PLANT Prof. dr. sc. Vladimir Vukadinović e-mail: vladimir@tlo-i-biljka.eu
Novi prilozi
Tekstovi
Zanimljivosti i inovacije
(dobro i loše u biljnoj proizvodnji) (Ažurirano: 29.07.2023.)
Hodanjem do zdravlja
Tekst: Zašto je hodanje zdravo?
|
Misija i ciljevi Poštovani poljoprivredni proizvođači, studenti, hobi poljoprivrednici i svi ostali koji se bavite bilinogojstvom, a želite upotpuniti svoje znanje o tlu, usjevima, učinkovitoj i suvremenoj agrotehnici i praksi biljne produkcije, pred Vama je osobna web stranica Tlo i biljka koja je prvenstveno namijenjena poljoprivrednim proizvođačima ratarima, povrćarima i voćarima kao pomoć u rješavanju mnogobrojnih i različitih poteškoća u aktualnoj biljnoj proizvodnji s kojima se svakodnevno susreću i bore. U našoj suvremenoj biljnoj proizvodnji, kao uostalom i cjelokupnoj poljoprivredi, ima previše lutanja, pogrešaka i zabluda, a premalo stručnog znanja utemeljenog na sustavnom stručno-znanstvenom rješavanju problema, inovacijama koje se već široko i uspješno primjenjuju u razvijenim poljoprivredama te umjesto da napredujemo mi stagniramo i sve više zaostajemo za svjetskim dostignućima. Zbog toga, vjerujem da moje dugogodišnje iskustvo i stručno znanje, utemeljeno na brojnim istraživanja iz područja zemljišnih resursa, agrokemije, ishrane bilja, fertilizacije, fiziologije i ekofiziologije bilja, GIS-a i informatičke tehnologije može pomoći svima koji često postavljaju pitanja kako i zašto promišljajući što treba promijeniti da bi se njihov rad, vrijeme i uložena sredstva oplodili. Tlo je uvjetno obnovljiv prirodni resurs, kompleksan sustav koji funkcionira kao reaktor, transformator i integrator (sunčevog zračenje, atmosfere, površinskih i podzemnih voda, bioloških resursa i dr.), medij interakcije sfera (litosfere, atmosfere, biosfere i hidrosfere), medij produkcije biomase za ljudsku i stočnu hranu, industrijskih sirovina i alternativne energije, skladište topline, vode, biljnih hraniva, a u nekim slučajevima i otpada iz različitih izvora. Ono je i pufer velikog kapaciteta koji može prevenirati ili ublažiti nepovoljne ekološke utjecaje, prirodni je filtar koji može spriječiti onečišćenja podzemnih voda, značajno je za varijabilnost gena i važan element bioraznolikosti. Također, tlo je konzervator i nositelj prirodne i ljudske baštine pa je gospodarenje zemljištem jedno je od najvažnijih kriterija koji direktno i/ili indirektno utječu na kakvoću života. Budući da je zdravlje tla njegovo ključno svojstvo koje se ne može izravno mjeriti, niti se mogu u kratkom ljudskom vijeku utvrditi značajne promjene njegove produktivnosti, moramo naučiti kako zemljišne resurse mudro i odgovorno koristiti u proizvodnji hrane, ali i za druge namjene. Posjetiteljima web stranice stavljam na raspolaganje veći broj vlastitih, edukativnih i stručnih tekstova, knjiga, računalnih programa i više namjenskih karata izrađenih u GIS-u kako bi mogli što bolje definirati svoje proizvodne uvjete i prisutna ograničenja/limite u biljnoj proizvodnji primjenjujući provjerene te izbjegavajući savjete koji nisu utemeljeni na poznavanju lokalnih biljnih, zemljišnih klimatskih indikatora biljne proizvodnje. U fokusu: Njegovo veličanstvo ugljik Koncentracija ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferi porasla je od predindustrijskog doba (1850. god.) s ~280 ppm (parts per million) na trenutno (04.07.2023.) ~422,78 ppm (0.042278 %), ili čak za 50,99 % i trenutno raste po stopi od ~2,79 % ili 0,66 ppm godišnje. Povećanje emisije CO2 neposredna je posljedica sve većeg korištenja fosilnih goriva, krčenja šuma koje fotosintezom usvajaju i ugrađuju ugljik u organsku tvar (tzv. sekvestracija C), spaljivanja biomase, odnosno žetvenih ostataka, regulacije tresetišta i močvara i dr. Biosfera, iako samo tanak sloj na površini Zemlje, nezamjenjiv je transformator energije Sunca u kemijsku energiju organskih, odnosno ugljikovih spojeva jer je fotosinteza jedinstven fizikalno-kemijski mehanizam energetskog inputa kojim biljke, alge i fotosintetske bakterije koriste svjetlosnu energiju za sintezu organske tvari. To je temeljni fiziološki proces koji omogućuje cjelokupan život na Zemlji, ali se samo neznatan dio fotosintetske produkcije koristi kao hrana, a ostatak kao gorivo ili sirovina za industriju i dr. Velik značaj fotosinteze je održavanja ciklusa kruženja ugljika i drugih elemenata u prirodi. Sve brže klimatske promjene, nestašica hrane i vode te rastuća populacija globalni su problemi, a do 2050. godine na Zemlji će živjeti 2 milijardi ljudi više (trenutno nas ima 8.043.419.800, 10. srpnja 2023. u 08:00h) za koje treba osigurati dovoljno hrane. Posljedično, intenziviranje poljoprivredne proizvodnje na sve manjim površinama uz sve veću potrošnju mesa i mliječnih proizvoda te uz stagnaciju povećanja proizvodnje najvažnijih prehrambenih usjeva i sve veću proizvodnju usjeva za biogoriva (trenutno uzgajanih na ~9 % poljoprivrednih površina) utječu na brz porast koncentracije ugljika u atmosferi, ubrzavaju klimatske pojave i sve češće klimatske ekscesa (toplotne udare, suše, poplave, oluje, grad i dr.). Ideja i kako iznaći rješenje ima više, ali većina ih zahtjeva radikalne promjene u metabolizmu biljaka (npr. poboljšanje efikasnosti fotosinteze, bolje iskorištavanje povećanja konc. CO2 u atmosferi, bržu i bolju raspodjelu fotosintata unutar biljaka, bolju interakciju biljaka i mikroorganizama, povezivanje C3 i efikasnije C4-fotosinteze, genomska istraživanja i kreiranje kultivara tolerantnijih na stresna okruženja i dr.).
Organska tvar je ključna
komponenta tla koja utječe na njegova fizička, kemijska i
biološka svojstva, uvelike doprinoseći njegovom pravilnom
funkcioniranju o kojem ovise ljudska društva. Ona povećava plodnost tla
poboljšavajući njegovu strukturu, utječe na zadržavanje vode
i hranjivih tvari u rizosferi, smanjuje eroziju što
poboljšava kvalitetu podzemne i površinske slatke vode. Od
početaka povijesti ljudi su shvatili da poljoprivredna
proizvodnja iscrpljuje produktivnost tla i sposobnost
proizvodnje hrane,
ali tek u novijoj povijesti
produktivnost tla čvrsto se povezuje s razinom organske
tvari u
njemu,
pri čemu treba razlikovati
ukupni ugljik (TOC; Total Organic Carbon) koji je
pohranjen u organskoj tvari tla (SOM; Soil Organic Matter) te C u tlu (SOC; Soil Organic Carbon)
čini prosječno 58 % organske tvari tla (SOM). Postoji veliki izbor spojeva na zemlji koji sadrže ugljik, ali ne djeluju svi pozitivno na plodnost tla i povećanje prinosa. Npr., urea [CO(NH2)2] sadrži jedan atom ugljika na svaka dva atoma dušika, ali gnojidba ureom koristi biljkama zbog dušika, a ne ugljika, kisika ili vodika. Zatim, primjena komposta, žetvenih ostataka, biougljena i sličnih materijala osigurava energetski bogate spojeve za mikroorganizme i tvorbu humusa, ali unosi i hranjive tvari u tlo te mogu imati i različite biostimulacijske učinke. Stoga je obogaćivanje tla ugljikom bolje uraditi promjenom poljoprivredne prakse kao što je primjena reducirane obrade, sjetva siderata, uključujući međuusjeve, odnosno ne ostavljati tlo „golim”, zaoravanje žetvenih ostataka, primjena organskih i kompostiranih gnojiva i drugim načinima koji pospješuju rast biljaka i jačaju biogenost tla. U fokusu: Erozija uzrokovana obradom tla Erozija tla općenito se smatra najproblematičnijim, najraširenijim i najvidljivijim oblikom globalne degradacije tla jer negativno utječe na njegova različita svojstva, najviše na smanjivanje gornjeg humusno-akumulativnog sloja (A-horizont) ili čak njegovo potpuno odnošenje te pad sadrža ja i zaliha organskog ugljika u tlu drastično smanjuje njegovu plodnost. Pod erozijom se najčešće smatra degradacija tla nastala vodom ili vjetrom, ali suvremena istraživanja pokazuju kako obrada tla može biti vrlo značajan, često i glavni faktor vrlo brze degradacije velikih poljoprivrednih površina, čak i većim od onih izloženih isključivo eroziji vodom. Međutim učinak erozije vodom dobro je poznat i istražen, dok se erozija obradom tla mnogo manje promatrala i do danas je slabo dokumentirana, premda može često nadmašiti eroziju izazvanu vodom. Šteta od erozije u EU se procjenjuje na 1,25 milijardi eura godišnjeg gubitka poljoprivredne produktivnosti i 155 milijuna eura gubitka bruto domaćeg proizvoda (BDP). Glavne posljedice erozije tla su gubitak plodnog tla te posljedično poremećenih ciklusa hranjivih tvari, gubitak organskog ugljika (Slika 2.) i bioraznolikosti, uništavanje infrastrukture (ceste, brane, vodoopskrbne mreže, željeznice itd.) zbog prekomjernog opterećenja sedimentom, njegovog kretanja i klizanja, difuzno onečišćenje površinske vode, negativni učinci na vodene ekosustave i biološku raznolikost, ograničenja korištenja zemljišta, deprecijacija vrijednosti zemljišta, rizik od poplava i prijenos sedimenata u luke. Rizik od erozije obradom temelji se na nagibu (Θ) i zakrivljenosti padine (Ø) te fizikalnim svojstvima tla. Naime, nagib i zakrivljenost padine utječu na silu gravitacije koja pomjera čestice tla pri obradi (oranju, drljanju, ravnanju i dr.) niz padinu, a svojstva tla koja utječu na njihovo premještanje (translokaciju) su težinu tla (volumna gustoća i vlažnost) i sklonost pomicanju čestica (tekstura, struktura i vlažnost). Na intenzitet erozije izazvane obradom najviše utječe teren s kratkim, strmim i divergentnim padinama, zatim funkcija i dizajn oruđa za obradu, brzina kretanja traktora i dubina obrade. Tipično, velika i agresivna oruđa za obradu tla koja prodiru duboko u tlo, a primjenjuju se velikom brzinom, niz padinu i uz više prolaza, rezultiraju intenzivnijom erozijom koja se rapidno povećava nakon gubitka humusno-akumulativnog horizonta tla.
Obrada tla može utjecati na velik broj indikatora plodnosti tla kao što su njegova zapreminska gustoća, porozitet, retencijski kapacitet za vodu, infiltraciju i perkolaciju vode, promjenu sadržaja organskog ugljika zbog bolje aeracije i promjene oksidno redukcijskog potencijala tla te utjecati na raznovrsnost i brojnost korisnih organizama u tlu. Naravno, uvođenjem mehanizirane obrade tla naglo su porasli prinosi jer su brže i kvalitetnije riješeni mnogi problemi, npr. prozračivanje tla, uklanjanje korova, zaoravanje stajnjaka, mineralnih gnojiva, pesticida, žetvenih ostataka i pokrovnih usjeva, priprema tla za sjetvu itd., pri čemu se obrada često i nepotrebno prakticirala. Budući da obrada „lomi” tlo, remeti njegovu strukturu, uklanja biljne ostatke i omogućuje brže kretanje vode te povećava gubitak tla erozijom, dugoročno predstavlja problem. |
Vladimir Vukadinović (Našice, 1948.), umirovljeni je redoviti profesor Ishrane bilja u trajnom zvanju Poljoprivrednog fakultetu u Osijeku. Cijeli radni vijek proveo je kao istraživač i sveučilišni nastavnik baveći se prvenstveno Ishranom bilja, osobito problemima ishrane dušikom i kalijem, kako usjeva tako i trajnih nasada, te proučavajući zemljišne resurse s aspekta produktivnosti tla, potrebu gnojidbe i različite faktore ograničenja biljne proizvodnje. Pojavom informatičke tehnologije devedesetih godina svoja istraživanja i rezultate testira kreiranjem vlastitih kompjutorskih modela, računalnim analitičkim i statističkim programima i GIS-om kao pomoć u razumijevaju produktivnosti tala, izradi gnojidbenih preporuka za usjeve, povrće i trajne nasade te u donošenju odluka o popravkama i rajonizaciji zemljišta. Vladimir Vukadinović diplomirao je na Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu 1971. god. na genetici, a magistrirao 1978. god. na Fiziologiji biljaka Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, što je njegovim istraživanjima dalo specifičan fiziološki štih u kojima su potrebe biljaka za rast, razvitak i tvorbu prinosa iznad, ili jednake po važnosti agroekološkom i agrotehničkom aspektu biljne produkcije. Doktorirao je na Poljoprivrednom fakultetu u Osijek 1981. god. na problemima sinteze i akumulacije saharoze korijenom šećerne repe. Radeći cijeli svoj radni vijek (1971.-2014.) na istraživanjima, prvo u Zavodu za Agrokemiju (1971-1976.) kao stručni suradnik, a nakon toga u nastavi predmeta Ishrane bilja, Fertilizacije Fiziologije bilja, Ekofiziologije bilja, Primjene kompjutora u poljoprivredi i Zemljišnih resursa (1976.-2014.), prof. dr. Vladimir Vukadinović objavio je više od 150 znanstvenih članaka, više skripti i udžbenika, od kojih su najznačnije knjige Ishrana bilja (3 izdanja), Ekofiziologija bilja, Filozofija gnojidbe, Tlo, gnojidba i prinos i Zemljišni resursi u kojima je i prvi autor. Posao sveučilišnog profesora smatra pozivom, pa i sad u mirovini pokušava pomoći poljoprivrednim proizvođačima, doktorantima, magistrantima i studentima u razumijevanju i rješavanju problema biljne proizvodnje. Stoga je izradio niz kompjutorskih programa i modela za potrebe ishrane bilja, GIS namjenskih karata, kao i programa za statističku obradu rezultata poljoprivrednih istraživanja. Utemeljitelj je i prvi predavač nastavnih predmeta na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku Fiziologija bilja, Ekofiziologija, Primjena kompjutora u poljoprivredi i Zemljišni resursi na kojima je, kao i na Ishrani bilja odgojio i ostavio nasljednike, koji su sada već redom sveučilišni profesori. Također, utemeljio je poslijediplomski studij (magisterij i doktorat) u znanstvenoj grani Agrokemija, napisao je i publicirao niz stručnih članaka, savjetovao biljne proizvođače putem interneta te održao veliki broj predavanja proizvođačima, što i sada radi. Ažurirano:
29.09.2023.
Znanje je bogatstvo (Petronije) Znanje je moć (Francis Bacon); Mnogi znaju mnogo, ali nitko ne zna sve (lat. poslovica); Iskustvo je najbolja škola, samo što je školarina vrlo skupa (Sokrat); Znanje je blago bez težine i nikad ga nema toliko da bude preteško (kineska poslovica); Kako siješ tako ćeš i žeti (lat. poslovica); Pet minuta pomoći više je nego deset dana sućuti (rumunjska poslovica); Tajna uspjeha je samo u tome da se pokreneš (A. Christie); Čovjek koji je prestar učiti, vjerojatno je uvijek bio prestar za učenje (F. W. Nietzsche); Učenje je kao plivanje uz vodu. Na trenutak stani i već se vraćaš (kineska poslovica); Ne planirati znači planirati neuspjeh (Benjamin Franklin); Tko ne ispravi pogrešku, radi novu (Konfučije); Sigurno je sve čitati, ali ne i svemu vjerovati (lat. poslovica); Nije stvar u tome da misliš, nego da znaš (Paul Eliar); Učitelji ti otvaraju vrata, ali moraš ući sam (kineska poslovica; Puno je teže razbiti predrasudu nego atom (A. Einstein); Čovjek uči dok je živ (lat. poslovica). |