Home Kalkulatori Resursi Zanimljivosti

Tlo i biljka

SOIL and PLANT

Prof. dr. sc. Vladimir Vukadinović

e-mail: vladimir@tlo-i-biljka.eu

https://tlo-i-biljka.eu

Knjige:

• Ishrana bilja (2011., III izdanje, knjiga, Vladimir Vukadinović i Vesna Vukadinović)

• Filozofija gnojidbe (2013., knjiga, Vladimir Vukadinović i Blaženka Bertić)

• Ekofiziologija bilja (2014., knjiga, Vladimir Vukadinović, Irena Jug i Boris Đurđević)

• Tlo, gnojidba i prinos (2016., eknjiga, Vladimir Vukadinović i Vesna Vukadinović)

• Zemljišni resursi (2018., eknjiga, Vladimir Vukadinović i Vesna Vukadinović)

Sva autorska prava na knjige i tekstove pridržana!

Tekstovi:

• Značaj organofosforne remineralizacije u tlu (2024.)

• Kristaloni i njihova primjena (ažurirano 2024.)

• Štete na kukuruzu zbog hladnoće (2024.

• Biostimulatori i njihova primjena (2024.)

• Može li biljna proizvodnja biti sigurnija, efikasnija i znatno veća? (2024.)

• Disanje tla kao indikator njegovog zdravlja (2024.)

• Suvremeni pristup u procjeni zdravlja tla (2023.)

• Kontraverze oko genetski modificiranih organizama (2023.)

• Teški metali u poljoprivrednim tlima i hrani (2023.)

• Njegovo veličanstvo ugljik (2023.)

• Erozija uzrokovana obradom tla (2023.)

• Primjena umjetne inteligencije u suvremenoj biljnoj proizvodnji (2023.)

• Utjecaj strukture na plodnost tla (2023.)

• Fizikalna svojstva mineralnih gnojiva (2023.)

• Efikasnost gnojidbe dušikom i kako je povećati (2023.)

• Jesu li nanognojiva budućnost gnojidbe (2023.)

• Nova paradigma ishrane bilja (2022.)

• Racionalna i učinkovita gnojidba dušikom (2022.)

• Kako učinkovito i ekonomično gnojiti (2022.

• Prostorni raspored biljaka, prinos i suzbijanje korova (2022.)

• Aktualni manjak vode i stanje ozimih usjeva (2022.)

• Kako da skupo gnojivo ne ugrozi biljnu proizvodnju? (2022.)

• Interakcija željeza i fosfora u karbonatnim tlima (2022.)

• Očekivana visina prinosa i optimizacija gnojidbe (2022.)

• Primjena ALR-kalkulatora u kreiranju gnojidbenih preporuka (2021.)

• Zdravlje tla i kako ga utvrditi (2021.)

• Izazovi biljne proizvodnje (2021.)

• Utjecaj organske tvari tla na raspoloživost vode (2021.)

• Utjecaj kombiniranih stresova na biljnu proizvodnju (2021.)

• Prednosti i nedostaci uzgoja pokrovnih i međuusjeva (2021.)

• Elementi ishrane bilja (2021.)

• Kako unaprijediti preporuke gnojidbe dušikom (2021.)

• Što učiniti za ublažavanje rizika od mraza (2021.)

• Rječnik stručnih pojmova (2021., 2. nadopunjeno izdanje)

• Trebate li promijeniti strategiju gnojidbe usjeva? (2021.)

• Klimatske promjene i uzgoj usjeva (2021.)

• Utvrđivanje N potrebe usjeva tijekom vegetacije (2021.)

• Filozofija gnojidbenih preporuka (2021.)

• Ekonomika i optimizacija gnojidbe (2021.)

• Gnojidba i prihrana uljane repice (2021.)

• Kako optimizirati gnojidbu temeljem cijene gnojiva? (2020.)

• Utjecaj fosfornih gnojiva na rast i razvitak ozime pšenice i njen prinos (2020.)

• Primjena sume aktivne temperature (GDD) za procjenu napretka vegetacije (2020.)

• Fundamentalni principi gnojidbe usjeva (2020.)

• Dobra poljoprivredna politika upravljanja zdravljem tla (2020.)

• Utvrđivanje sume toplinskih jedinica za potrebe N-prihrane ozime pšenice (2020.)

• Spaljivanje žetvenih ostataka i konzekvence (2020.)

• Pouzdanost proračuna dušične gnojidbe temeljem prinosa (2020.)

• Kemijska analiza biljnog tkiva (2020.)

• Održiva poljoprivreda - realnost i potreba ili tek fraza (2020.)

• Lokalizirana startna gnojidba i prihrana (2020.)

• Biljni virusi (2020.)

• Budućnost i perspektiva ishrane bilja (2020.)

• Prijeti li u skoroj budućnosti nestašica fosfornih gnojiva? (2020.)

• Potreba biljaka za vodom (2020.)

• Meta analiza učinka kontrole plodnosti zemljišta Osječko-baranjske županije (2019.)

• Što je to (fito)remedijacija ili ekološka sanacija zemljišta (2019.)

• Zašto Hrvatska nema modernu, profitabilnu i učinkovitu poljoprivredu? (2019.)

• Osnovna gnojidba ozime pšenice (2019.)

• Pametna gnojiva (2019.)

• Biogenost tla i biljna proizvodnja (2019.)

• Kako zakiseliti tlo za uzgoj borovnica? (2019.)

• Pametni mobiteli u poljoprivredi (2019.)

• Gnojidba borom (2019.)

• Značaj fosfora u gnojidbi bilja (2018.)

• Kako planirati i provesti učinkovitiju rotaciju usjeva? (2018.)

• Status dušika u tlu (2018.)

• Kako poboljšati učinkovitost gnojidbe ureom (2018.)

• Zašto koristimo mineralna gnojiva i pesticide? (2018.)

• Suša i njene posljedice (2018.)

• Osnove optimizacije gnojidbe usjeva (2018.)

• Gnojidba soje (2018.)

• Kristaloni ili potpuno vodotopiva mineralna gnojiva (2018.)

• Najvažnije o dušiku u tlu i biljkama (2018.)

• Kako optimizirati N-prihranu ozimih usjeva? (2018.)

• Zimsko mirovanje voćaka s osvrtom na posljednje tri zime (2018.)

• Vizualni simptomi nedostatka biogenih elemenata i prihrana ozimih usjeva (2018.)

• Što sve utječe na prinos usjeva (2017.)

• Osnove gnojidbe ozime pšenice dušikom (2017.)

• Zbijanje (kompakcija) tla (2017.)

• Osvrt na Prijedlog zakona o kulturama kratkih ophodnji (2017.)

• Toplinski stres biljaka i suša (2017.)

• Obrazovanje i poljoprivreda (2017.)

• Tekstura tla i kako ju približno odrediti (2017.)

• Prednosti i nedostaci obrade tla plugom (2017).

• Kako pravilno protumačiti analizu tla? (2017.)

• Podrivanje i rahljenje tla (2017.)

• Priprema tla i sjetva šećerne repe – podsjetnik na dobru praksu (2017.)

• O lošoj praksi primjene NPK 15‐15‐15 (2017.)

• Kako učinkovito gnojiti i prihraniti ozimu pšenicu? (2017.)

• Suvremene metode predviđanja biomase i prinosa usjeva (šećerna repa, 2017.)

• Uloga mineralnih gnojiva u povećanju proizvodnje hrane s osvrtom na stanje u RH (2017.)

• Kad mineralna i organska gnojiva mogu djelovati toksično? (2017.)

• Tolerancija ozime pšenice na niske temperature (2017.)

• Kondicioniranje (popravke) tla (2017.)

• Primjena gipsa kao poboljšivača poljoprivrednog zemljišta (2016.)

• Uzorkovanje tla za fizikalno-kemijsku analizu (2016.)

• Prinos i kvaliteta pšenice (2016.)

• Učinkovitost i ekonomičnost gnojidbe (2016.)

• Zelena gnojidba II (2016.)

• pH vrijednost tla (2016.)

• Principi gnojidbe i prihrane kukuruza (2016.)

• Primjena uree za folijarnu N-prihranu (2016.)

• Kad sijati šećernu repu? (2016.)

• Utjecaj zime na ozima žita (2016.)

• Koliki je stvarni značaj tipa tla u biljnoj proizvodnji? (2016.)

• Održivo korištenje zemljišta - LUS (2016.)

• Principi gnojidbe i prihrane ozimih žita (2016.)

• Konvencionalna nasuprot folijarne gnojidbe (2016.)

• Zašto je potrebno gnojiti? (2016.)

• Vizualni simptomi nedostatka neophodnih elemanta (2016.)

• Izazovi i zamke moderne agrikulture (2016.)

• Prednosti i nedostaci mineralnih i organskih gnojiva (2015.)

• Startna gnojidba (2015.)

• Principi gnojidbe šećerne repe (2015.)

• Koncept i strategija suvremene gnojidbe (2015.)

• Ključ za determinaciju simptoma deficita elemenata (2015.)

• Zaoravati ili spaljivati žetvene ostatke? (2014.)

• Intenzitet i raznolikost plodosmjene (2014.)

• Zimsko mirovanje voćaka (2014.)

• Komentar Akcijskog plana zaštite voda (2014.)

• Agrotehnika nakon poplava (2014.)

• Osnovno o gnojivima i gnojidbi (2014.)

• Kontrola plodnosti u RH, Studija (2013.)

• Preliminarna istraživanja raspoloživosti vode i toplotnog stresa (2013.)

• Zablude i mitovi o gnojidbi (2013.)

• Gnojidbene preporuke (2013.)

• Plodnost (produktivnost) tla (2012.)

• Značaj analize tla (2009.)

• Primjena EUF metod (2009.)

Sva autorska prava na tekstove pridržana!

Prezentacije:

• Filozofija gnojidbe, Babina Greda, 2017. (pptx, pdf)

• Kontrola plodnosti, Gundinci, 2017. (pptx, pdf)

Sva autorska prava za prezentacije pridržana!

Linkovi:

• Digitalna pedološka karta RH

• Pedologija

• Ishrana bilja

• Ministarstvo poljoprivrede

• Savjetodavna služba

• Agencija za plaćanje u poljoprivredi

• Agencija za poljoprivredno zemljište

• Hrvatska poljoprivredna komora

• Arkod RH

• Državna geod. uprava RH

• ENVI atlas okoliša

• Klimatski atlas Hrvatske (DHMZ)

• Agroburza

• eu-projekti.info

• Seljaci.org

Ishrana bilja i gnojidba

Gnojiva, gnojidba i analize tla

Gnojidba osigurava poljoprivrednim usjevima ishranu biogenim (ili esencijalnim) elementima, kojih u tlu nema dovoljno za postizanje visokih i stabilnih priroda. Stoga je gnojidba najvažnija agrotehnička mjera koja povećava produktivnost (plodnost) tla najmanje za 50 % u odnosu na negnojena tla i vrijednost uloženog rada u poljoprivrednoj proizvodnji. Gnojiva, mineralna i/ili organska, zapravo nisu biljna hrana jer biljke su autotrofni organizmi koji svoju hranu (šećere), same sintetiziraju u procesu fotosinteze (iz CO₂ i vode uz pomoć energije Sunca), a u složenom prometu tvari i energije (metabolizam) transformiraju šećere u sve druge oblike hrane i građevne jedinice žive tvari. Dakle, premda su gnojiva opće poznata kao biljna hrana jer poboljšavaju rast biljaka, proizvođači moraju osigurati biljkama potrebnu energiju Sunca, dovoljno vode, a tek onda neophodne elemente biljne ishrane iz tla i putem gnojidbe.

Gnojidba se u cilju poboljšanja rasta i prinosa biljaka primjenjuje od davnina, no njeni učinci su oduvijek veoma varijabilni jer ovise o agroekološkim uvjetima, stupnju razvoja poljoprivrede određenog područja i znanju poljoprivrednih proizvođača. Njen utjecaj na visinu prinosa i profitabilnost biljne proizvodnje je ogroman te je ona neizostavna agrotehnička mjera. Stoga je gnojidba, uz korištenje vode i zaštitnih sredstava, uvijek bila u žarištu znanstvenih istraživanja te je u suvremenoj poljoprivrednoj praksi tehnologija gnojidbe doživjela velik napredak.

Bez plodnog (zdravog) tla i adekvatne gnojidbe, kao i kompletne agrotehnike, nema visokih i stabilnih prinosa, potrebne kakvoće proizvoda, niti profitabilnosti pa se gnojidba opravdano smatra najvažnijom agrotehničkom mjerom u biljnoj produkciji. Premda elementi ishrane nisu biljna hrana, oni su neizostavni dio regulatora metabolizma (enzima), kao i građevnih komponenti različitih organskih spojeva (bjelančevina, nukleinskih kiselina, vitamina itd.) i drugih esencijalnih tvari. U sastav biljaka ulazi čitav niz kemijskih elemenata koje biljke usvajaju iz tla ili atmosfere, ali je samo 17 neophodnih ili esencijalnih od kojih su, posebice dušik (N), fosfor (P) i kalij (K), potrebni u znatnim količinama i redovito se unose u tlo gnojidbom. Mnogi elementi vraćaju se prirodnim putem u tlo, međutim, znatan dio se odnosi žetvom, a jedan dio se gubi ispiranjem, erozijom ili na druge načine (npr. volatizacijom i denitrifikacijom), ili se transformira u biološki, kemijski ili fizikalno nepristupačne (neraspoložive) oblike za biljke. Ako se tako izgubljeni dio hraniva ne nadoknađuje, tlo siromaši i prirod opada. Međutim, iz ukupnih rezervi hraniva u tlu jedan manji dio se neprekidno mijenja u oblike povoljne za ishranu bilja, ali se taj proces odvija redovito sporije od gubitaka pa se bez redovne gnojidbe rijetko mogu osigurati visoki i stabilni prirodi uz očuvanje efektivne plodnosti tla.

Poznavanje trenutno raspoložive količine hraniva u tlu (pristupačne za usvajanje; bioraspoloživost) i potrebe biljaka za elementima ishrane omogućuje dobru procjenu potrebne doze gnojiva i to uz prihvatljiv rizik od ekološkog opterećenja okoliša. Naime, tlo sadrži vrlo veliku količinu, biljkama uglavnom nepristupačnih hraniva, a raspoloživo za usvajanje tijekom vegetacije ih je vrlo mala količina, tek ~1 %. Dakle, tzv. raspoložive rezerve hraniva u tlu koje se mogu transformirati u kraćem vremenskom razdoblju u raspoložive oblike hraniva biljke mogu usvojiti ako se nalaze ili mogu naći u zoni korijenovog sustava (rizosferi).

Određivanje potrebe u gnojidbi, odnosno doze gnojiva, njegove vrste i kemijskog oblika hraniva, vremena primjene i načina gnojidbe, mora se temeljiti na znanstveno-stručnim spoznajama o raspoloživosti i odnosima hraniva u tlu, fiziološkim potrebama biljke, ekonomičnosti proizvodnje te intenzitetu i smjeru utjecaja pojedinog agroekološkog čimbenika. Temeljna načela, prema suvremenom konceptu gnojidbe, mogu se vrlo jednostavno i razumljivo sažeti u rečenicu: "Primjena potrebnog hraniva i njegove adekvatne doze, u pravo vrijeme, na pravo mjesto i uz pravu cijenu ".

Ekonomski gledano, gnojidbu treba povećavati sve dok je rast priroda rentabilan te racionalna proizvodnja hrane podrazumijeva količinu gnojiva koja odgovara potrebama biljke, stanju usjeva, plodnosti tla i istovremeno vodi računa o klimatskim uvjetima i mogućem prirodu. Pri tome kemijske analize tla pomažu u procjeni količine hraniva koje biljka može usvojiti iz tla, a analize biljne tvari koliko hraniva biljke moraju usvojiti da bi postigle određeni prirod. Stoga je zadatak utvrđivanja potrebe u gnojidbi veoma složen i različit za različite agroekološke uvjete, kultivare, intenzitetu uzgoja (razine agrotehnike) itd., potrebna količina hraniva koja se u tlo unosi gnojidbom, kao i njihov omjer, mijenjaju se ovisno o biljnoj vrsti, kultivaru ili hibridu, stadiju razvitka biljke, dinamici hraniva u tlu i velikom broju drugih biotičkih (biljnih ili unutarnjih) i abiotičkih (vanjskih ili okolišnih), čimbenika.

Pored konvencionalnih i visokoproduktivnih sustava uzgoja bilja, koji se mogu označiti i kao High Input Systems, sve češće se susreću tzv. alternativni sustavi koji polaze od koncepta prirodne ili biološke produkcije  bez korištenja (ili u znatno smanjenom obimu) kemijskih sintetičkih tvari s ciljem proizvodnje tzv. „zdrave hrane“, a svrstavaju se redovito u Low Input Systems.

Ekološka (organska) poljoprivreda isključuje upotrebu sintetskih gnojiva, pesticida, regulatora rasta i aditiva stočnoj hrani uz maksimalno korištenje rotacije usjeva, primjene različitih biljnih i životinjskih ostataka kao gnojiva, sjetve leguminoza, zelene gnojidbe, mehaničke kultivacije, mljevenih stijena koje sadrže neophodne elemente ishrane i primjenom različitih bioloških tehnika zaštite usjeva. Integrirana (integralna ili obnovljiva) biljna proizvodnja hrane podrazumijeva poseban filozofsko-ekološki aspekt (Moramo sačuvati resurse koji nas održavaju), ekonomski (Što nije isplativo, nije ni održivo) i sociološki aspekt (Kakvoća života poljoprivrednika/farmera, njegova obitelj i zajednica su važni). Prema definiciji Integrirana proizvodnja ratarskih kultura sustav je uzgoja koji podrazumijeva primjenu agrotehničkih mjera uz uvažavanje ekonomskih, ekoloških i toksikoloških čimbenika, pri čemu se kod jednakog ekonomskog učinka prednost daje ekološki i toksikološki prihvatljivijim mjerama te se integrirana biljna proizvodnja najlakše da opisati izrazom Dobra poljoprivredna praksa. Ekološka proizvodnja ima strože kriterije u odnosu na integriranu i zabranjuje korištenje agrokemikalija (sintetskih gnojiva, preparata za zaštitu, hormona i dr.) te se temelji na uspostavljanju sklada između čovjeka i prirode koju uporaba tzv. prljavih tehnologija često narušava bez realne mogućnosti prirodnog procesa obnove.

Suvremeni koncept gnojidbe smatra da se za optimalan rast usjeva te postizanje visokog, kvalitetnog i profitabilnog prinosa kao izvor hranjivih tvari uspješno mogu koristiti organska, mineralna ili obje vrste gnojiva. Sustav gnojidbe koji prakticira oba izvora hraniva najčešće se označava kao integrirani management hraniva. Da bi integrirana gnojidba bila učinkovita potrebno je dobro razumijevanje ciklusa i transformacije hraniva u tlu svih 17 neophodnih ili esencijalnih elemenata kako bi se uspješno mogla primijeniti potrebna doza uz maksimalnu učinkovitost, ali i minimalizirali gubitci hraniva bez štetnog utjecaja na okoliš. Naime, negativan utjecaj na okoliš podjednako imaju mineralna i organska gnojiva kod dugotrajne, prekomjerne i nestručne uporabe. Zbog toga se moderna gnojidba (učinkovita, isplativa i ekološki prihvatljiva) ne može zamisliti bez stručnog znanja proizvođača i analize tla, odnosno poštivanja preporuka gnojidbe te se vrhunski prinosi i dobra kakvoća uroda postižu samo optimiziranjem cjelokupne agrotehnike i prakse upravljanja. Samo gnojidba, ma kako ona bila važna, nije dovoljna za dobivanje visokih prinosa dobre kakvoće

Biljke, kao i sve druge žive organizme grade stanice unutar kojih se odvijaju brojni fiziološki procesi odgovorni za rast, razvitak i razmnožavanje. Budući da biljke ne jedu hranu poput životinja, one ovise o hranjivim tvarima koje usvajaju iz atmosfere i tla. Kad je mogućnost usvajanja hranjivih tvari ograničena rast se usporava, a prinos i njegova kakvoća padaju. Stoga gnojiva nadomještaju neophodne hranjive tvari elemente ishrane) u kojima tlo oskudijeva, posebice kad su najpotrebniji biljkama  u tzv. maksimumi usvajanja) i na taj način povećavaju efektivnu plodnost tla. Također, gnojiva mogu biti prilagođena vrsti usjeva koji se uzgaja, načinu primjene konvencionalno, folijarno, međuredno u trake, ispod sjemena oko sjemena (tzv. lokalizirana gnojidba) i dr., s efektom odgođenog i naknadnog djelovanja, dodatcima koji pospješuju rast  biljaka (hormonima), biogenost tla (bakterijske i gljivične kulture) itd. Primarne komponente gnojiva su elementi ishrane koje biljke zahtijevaju u velikim količinama, posebice dušik, fosfor i kalij (glavni ili primarni elementi ishrane), zatim elementi koje biljke zahtijevaju u manjoj količini (kalcij, magnezij i sumpor, odnosno sekundarni elementi ishrane) i konačno mikroelementi koje biljke usvajaju u veoma malim količinama (ispod 1 kg po ha), ali su također neophodni za rast i razvitak biljaka. Suvremena istraživanja gnojiva i gnojidbe fokusirana su na očuvanje okoliša, pronalaženje novih, manje skupih izvora gnojiva, učinkovitije tehnologije primjene i boljeg fizikalno-kemijskog oblika gnojiva koji su manje podložni gubitcima iz tla.

Organska gnojiva su animalnog ili biljnog podrijetla i sadrže veći dio hraniva u obliku koje biljke mogu usvojiti tek nakon njegove razgradnje u tlu (mineralizacija) te stoga imaju znatno dulji vremenski period djelovanja u odnosu na mineralna (sintetska) gnojiva. Taj, tzv. produžni efekt, ovisi o aktivnosti mikroorganizama u tlu koju je teško predvidjeti jer ovise o uvjetima neophodnim za njihov život kao što su povoljna temperatura, vlaga, pH, C/N omjer, raspoloživost elemenata ishrane i dr. Zbog toga organska gnojiva djeluju u duljem vremenskom periodu, znatno sporije i imaju znatno nižu učinkovitost prema mineralnim gnojivima. Također, mnogi, ne samo poljoprivrednici, pogrešno smatraju kako organski gnoj ima posebna svojstva neophodna za tvorbu humusa, odnosno u poboljšanju strukture tla. Zapravo, organska gnojiva ne sadrže više hranjivih tvari u odnosu na stočnu hranu (ili siderate i žetvene ostatke), ne proizvode novu organsku tvar koja već nije bila sadržana u biljnoj hrani za životinje, niti ona nastaje u procesu probave. Dakle, organskom gnojidbom samo se premještaju hraniva usvojena biljkama na drugom mjestu na gnojenu parcelu uz neizbježan gubitak hranjivih tvari i ugljika (C) u procesu životinjske probave i procesa mineralizacije. Također, teško je u budućnosti očekivati veću produkciju organskog gnoja od trenutne pa se njegovi novi izvori moraju proširiti na sigurno korištenje drugih vrsta organskog otpada, primjerice komunalnog organskog otpada, odnosno smeća. I na kraju, dobru gnojidbenu preporuku treba shvatiti kao savjet stručnjaka za ishranu bilja koji sadrži dozu, oblik gnojiva i način njegove primjene, a uvažava sve relevantne čimbenike koji utječu na rast, razvitak, visinu prinosa i plodnost tla: kemijska, fizikalna i biološka svojstva tla; sadržaj i bioraspoloživost hraniva; vodno-zračni odnosi u tlu; uređenost parcele, npr. odvodnja, navodnjavanje, nagib, ekspozicija, depresije i sl.; predusjev, njegov prinos i gnojidba; žetveni ostatci, vrsta i količina; agrotehnika, odnosno način i dubina obrade tla, priprema tla za sjetvu, vrijeme sjetve i kultivar, zaštita usjeva i dr. Odnos između tih indikatora produktivnosti (čimbenika koji određuju visinu prinosa i njegovu kakvoću) jest dinamičan i  vrlo kompleksan. Svaki od njih može biti tzv. faktor minimuma, dakle imati ograničavajući efekt (tzv. limitirajući indikator) tijekom cijelog perioda vegetacije ili samo u određeno vrijeme rasta i razvitka, odnosno tvorbe prinosa. Stoga je prvi zadatak gnojidbene preporuke postaviti dijagnozu, odnosno identificirati čimbenike minimuma, a tek onda utvrditi potrebnu dozu hraniva, način i vrijeme primjene. Nakon postavljanja dijagnoze stanja slijedi utvrđivanje doze (potrebne količine elemenata ishrane) te način i vrijeme primjene gnojiva, odnosno što sve treba učiniti da bi se izbjegla ograničenja i postigao očekivani prinos.

Dijagnoza stanja plodnosti tla temelji se na fizikalno-kemijskoj analizi tla i/ili biljne tvari, kao i vizualnim simptomima deficita (ili suficita) hranjivih elemenata, odnosno prethodnim spoznajama o biljnoj proizvodnji. Zbog toga, pored velikog broja relevantnih indikatora zemljišne plodnosti, za pouzdanu preporuku potrebno je i uključivanje konkretnog proizvođača, odnosno njegovih zapažanja koja mogu spriječiti pogreške u gnojidbi. Naime, poljoprivredni proizvođači lako zapažaju simptome deficita ili suficita hranjivih elemenata, kao i snižavanje prinosa, te takva zapažanja treba razmotriti i provjeriti moguće razloge. Naime, svaki ozbiljan poljoprivredni proizvođač ima uvid u povijest proizvodnje na konkretnoj parceli, pa bez tih opažanja problem često ostaje neuočen.